U svojoj kuhinji imao sam stalni problem: posuđe je bilo čisto, ali je zauzimalo pola radne plohe dok se suši. Odlučio sam složiti rutinu sušenja prema vrsti posuđa i mjestu gdje se ocjeđuje. Cilj mi je bio imati manje kapanja, manje tragova i više slobodnog prostora.

Prvo sam odredio dvije zone: sudoper za početno ocjeđivanje i jednu kompaktnu zonu za završno sušenje. U sudoperu ostavim posuđe kratko da se ocijedi kako voda ne bi završila po ploči. Rizik je da predugo stajanje u sudoperu usporava protok i stvara nered, pa si držim pravilo od 10–15 minuta po turi.

Kad završim s ispiranjem, velike komade (lonce, zdjele) stavljam na rub sudopera ili na rešetku koja leži preko sudopera. Prednost je što sve kaplje unutra i ne moram brisati okolo. Nedostatak je što je pristup sudoperu ograničen, pa to radim samo dok se voda intenzivno cijedi.

Za završno sušenje koristim podlogu za sušenje na dijelu radne plohe koji je najbliži sudoperu. Podloga mi hvata kapljice i amortizira udarce, što je dobro za keramiku. Rizik je da se podloga sama ne osuši brzo, pa je nakon svake upotrebe objesim ili okrenem da ne zadržava vlagu.

Keramiku i staklo uvijek odvajam od plastike i metala, čak i kad su u istoj zoni. Tako smanjujem mogućnost ogrebotina i slučajnog udaranja čaša o tanjure. Mana je što traži malo više discipline, ali mi se isplatilo jer manje komada završava s oštećenjima.

Plastično posuđe sušim zasebno i ne slažem ga jedan u drugi dok je mokro. Kod plastike sam primijetio da se kapljice znaju zadržati u rubovima, pa ga postavim pod većim nagibom. Rizik su mrlje i mirisi ako ostane voda u udubinama, zato ga uvijek okrenem i ostavim dovoljno zraka između komada.

Boce i termosice su mi bile najteže jer se suše iznutra sporije od svega ostalog. Koristim stalak ili jednostavno osiguram da stoje naopako pod kutom kako bi zrak ulazio, a voda izlazila. Loša strana je nestabilnost, pa ih postavljam na mjesto gdje ih nitko neće slučajno srušiti.

Kad imam više posuđa nego što stane na ploču, rješavam to u visinu, ne u širinu. U tom slučaju dio ide na rešetku uz prozor gdje je protok zraka bolji, a dio se kratko ocijedi u sudoperu pa tek onda seli na podlogu. Rizik je da sunce ili toplina uz prozor ubrzaju sušenje nejednako pa ostanu tragovi, pa staklo ponekad kratko protresem da kapljice ne stoje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

TOP